Vojska susjedne sunitske Saudijske Arabije neprekidno bombardira pobunjene hutijevce, šijite, ubijeno je 10 tisuća ljudi, svakih deset minuta od gladi umre jedno dijete, širi se kolera i već ima sto tisuća zaraženih… A sve je počelo s Arapskim proljećem 2011. godineMisli me progone cijelo vrijeme. Probudim se noću i tražim ih, onda se sjetim i jecam – priča Andullah al-Ebi novinaru britanskoga Guardiana. Skvrčen na fotelji u brijačnici, besciljno gleda kroz prozor. Unutra njegov brat, koji još ima šrapnel u nozi, šiša nekog dječaka.“Baš smo završili večeru kad je prva raketa pogodila kut kuće. Odjednom mrak. Vrištanje. Skupili smo obitelj u drugom kutu, niste mogli znati tko je tko. Zgurali smo ih sve u kut, onda je kuću pogodila druga raketa, a zatim i treća”, nastavlja, prisjećajući se trenutka kad je izgubio zapravo sve.
Ebi je živio u očevoj trokatnici s četiri brata, njihovim ženama i djecom. Bili su velika 31-člana obitelj od koje nije ostao gotovo pa nitko: on, njegov otac i dva brata jedini su preživjeli granatiranje i zbog toga su postali “sablasne lokalne zvijezde”.
“Sve je gotovo. Naše obitelji su ubijene, ostali smo sami. Nas četvorica u maloj sobi. Jedva da razgovaramo jedan s drugim”, govori Ebi dok na mobitelu gleda fotografije djece. Maleni dječak u crvenom puloveru. Djevojčica kako leži pokraj njega...
Snajperi
Oko 370 kilometara zračne linije dalje drugi muškarac također priča svoju ratnu priču. Qays al-Radami govori novinarima televizijske kuće BBC kako je oduvijek bio svjestan opasnosti. Bio se navikao na šuljanje oko kuća, uvijek uza zidove, kako bi izbjegao snajpersku vatru koja ne bira mete. No, kada je čuo kako metak siječe tijelo njegova sina, bilo je prekasno. Mohammeda je snajper pogodio u leđa. Sa sinom u naručju otrčao je do grupice boraca koji su dječaka prevezli u bolnicu. Kada se vratio kući, prisjeća se, jedva je mogao hodati od šoka, no noćna mora tek je počinjala. On, njegova supruga i osmogodišnja kći ubrzo su primili poziv iz bolnice: dječak je preminuo. Njegova očajna žena potrčala je do mjesta gdje su joj pogodili sina, raširila ruke u zrak i potpuno se raspala. “Upucaj me! Upucaj me, ti kurvin sine! Želim umrijeti!” vrištala je sve dok je Qays nije uspio svladati i skloniti na sigurno.
“Snajper je gađao mog sina, no u biti je mene pogodio u srce. Kao da sam mrtav”, kaže.
Ebi živi, odnosno barem je živio, u Saadi, tzv. nultoj točki rata u Jemenu, jednom od uporišta pobunjenika hutijevaca koje se nalazi pod zračnim udarima međunarodne koalicije predvođene Saudijskom Arabijom. S Qaysom su novinari razgovarali u Taizu, bivšoj kulturnoj prijestolnici Jemena, koju su hutijevci držali pod dugotrajnom opsadom.
Nema komentara:
Objavi komentar